Vještine komunikacije i empatije

Radionice su zasnovane na metodi Nenasilne komunikacije po dr. Marshallu Rosenbergu (NVC, www.cnvc.org). Nenasilna komunikacija je usmjerena na preveniranje kao i dugoročno, djelotvorno rješavanje konfliktnih situacija te uspostavljanje empatijskog odnosa kako sa drugim ljudima tako i sa samim sobom. Osobe koje primjenjuju Nenasilnu komunikaciju ostvaruju veću bliskost i povezanost sa partnerom, djecom, roditeljima te izgrađuju uspješne odnose sa prijateljima, kolegama na poslu...Profesionalci pomagačkih zanimanja je koriste u savjetovanju i psihoterapiji kako bi sa klijentima ostvarili autentičan odnos.

Posmatranje kao prva komponenta ovog modela, iziskuje svjesno odvajanje činjenica od procjena, vrednovanja, etiketiranja i sl. Time se povećava vjerovatnoća da će sugovornik/ica biti sposoban/a čuti poruku te da neće biti blokiran/a doživljajem napada i kritike. Fokus se stavlja na određeni postupak ili konkretne riječi a ne na osobu u cjelini. Identificiranje i verbalizacija osjećanja i potreba su sljedeće dvije komponente, pri čemu se pažnja obraća na preuzimanje odgovornosti za vlastita osjećanja, te razlikovanje potreba od želja tj. strategija zadovoljavanja iste. Posljednja komponenta molba/zahtjev podrazumijeva formulaciju jasnih, konkretnih i pozitivno formuliranih akcija, kako bi sam proces rješavanja konflikta rezultirao zadovoljenju potreba svih involviranih strana.

Nenasilna komunikacija daje mogućnost da se prevaziđu razlike u mišljenjima te da se pažnja usmjeri na ono što osoba želi umjesto na ono što joj/mu smeta kod drugih ljudi ili kod same/og sebe. Naglašava se važnost aktivnog slušanja čime se povećava empatija i gradi odnos pun poštovanja i razumijevanja. Nenasilna komunikacija daje konkretne alate i razumijevanje da stvorimo smirenije stanje svijesti.